Kaštel Kožljak

Na zapadnim padinama Učke, uz Čepićko polje, nalazi se Kožljak. Kaštel Kožljak smješten je na strmoj litici od 184 metra nadmorske visine na samom putu koji je povezivao Istru i Liburniju. Kaštel je izgrađen na mjestu stare prapovijesne gradine, a njegovi prvi vlasnici, nazvali su ga Cosilaco ili de Wachsenstein i njime su vladali do 1323. U pisanim se izvorima prvi put spominje imenom Castrum Josilach 1102. godine.

Gorički grofovi njime su vladali od 1323. do 1325., kada je zbog podmirivanja dugova grofice Beatrice darovan grofu Hugu III. Devinskom. Najpoznatijim vlasnicima kaštela smatra se obitelji Nikolić i Moyses. Za vrijeme obitelji Moyses, kožljački teritorij proširio se do Veprinačke komune i Boljunskog polja te je obuhvaćao Brdo, Grobnik, Posert, Letaj, Šušnjevicu i Novu Vas.

Uz feudalca Nikolića veže se legenda kako je bio ljubitelj konja te je svog omiljenog pokopao uz počasti kršćanskog pogreba, a navodno su i crkvena zvona zvonila. Za vrijeme kratke opsade Venecije u 16. st. u kaštelu živi venecijanska obitelj Barbo koja se u vrijeme reformacije preobratila na protestantizam te je u kaštelu primala istaknute propovjednike i pisce, čime je pomagala protestantima sve dok ih Crkva nije protjerala i osudila na nemilost inkvizicije.

S obzirom na to da su i kožljački gospodari podupirali Uskoke, Venecija je nekoliko puta 1612. i 1614. pustošila posjede gospoštije. Kaštel je uspješno branjen tijekom Uskočkog rata, no ubrzo je postao neupotrebljiv za suvremeno ratovanje i neudoban za život. Obitelj Barbo je već tada sagradila novu rezidenciju, dvorac Belaj te su napustili Kožljak.

Kaštel se sastojao od dva dijela, stambenog i gospodarskog te je imao i manji prostor za sajmišne i trgovačke prilike. Bio je okružen obrambenim zidinama s dvije polukružne kule, a unutar zidina smještena je romanička crkva sv. Hadrijana. Posebno je zanimljivo što se uz u kožljačkom kaštelu nalazi sačuvani zatvor. Ovo je izuzetan primjerak srednjovjekovnog kaštela u Istri.