ČEPIĆ


Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa...

Naselje Čepić, podno Učke prvi se put spominje daleke 1102. Njegov kaštel je tijekom burne povijesti porušen. Nekoć se nalazio na samoj obali jezera koji je po njemu i dobio ime Čepićko jezero. Jezero je bilo široko 2,5 km i dugo 4 km, a nastalo je na mjestu gdje je rijeka Boljunčica u ledenom dobu nanosima začepila prirodni ponor i polje pretvorila u jezero. Jezero je bilo bogato ribom, posebno jeguljama i rakovima i ptičjim vrstama (divlja patka, bijela roda, labudovi). Žitelji su se bavili slatkovodnim ribolovom, a u to se vrijeme u ondašnjim gostionicama moglo kušati jela od morske, ali i slatkovodne ribe. No, zbog prisustva malaričnih komaraca i čestih poplava, jezero je isušeno za vrijeme dominacije fašističke Italije u Istri 1932. i pretvoreno u žitna polja kako bi se osigurala hrana za mnogoljudnu vojsku. Prokopan je kanal kojim je sva voda preusmjerena u more Plominskog zaljeva, a površina jezera postupno je pretvorena u obradive površine.

Danas se u Čepiću nalaze župna crkva Presvetog Trojstva iz 19. stoljeća s kamenim i drvenim kipovima svetaca i crkva Svetog Justa iz 13. stoljeća. U njoj se ističe nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom koja potječe iz nekadašnje crkve Gospe od jezera. Crkva se nalazila u sklopu obližnjeg augustinskog, a zatim pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije koji je bio najstariji takav samostan u Istri. Godine 1782. redovnici ga napuštaju i odlaze u Novi Vinodolski i Crikvenicu. Do danas je sačuvano arhitektonsko zdanje samostana koje okružuje dvorište s bunarom u sredini. U njemu su danas nastanjeni lokalni stanovnici.