Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja kompleksan je stil folklorne glazbe kojeg nalazimo i van područja Istre i Hrvatskog primorja, no upravo na tom području živi najkompaktnije. U svojoj osnovi dvoglasje se zasniva na netemperiranim tonskim odnosima te karakterističnoj boji tona koji se kod vokalne glazbe postiže snažnim pjevanjem djelomice kroz nos.
Unutar stila tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja svojim se specifičnim glazbenim značajkama izdvajaju četiri podstila: kanat, tarankanje, bugarenje i diskantno dvoglasje. Tipična glazbala na kojima se izvodi dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja su: sopele, sopile, mih, pive, dvojnice, šurle i dvožičana tamburica (Cindra).
Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, no unisoni završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo (ovu karakteristiku možemo svakako uočiti i kod stila bugarenje bez obzira na to što se donja dionica dodatno spušta za sekundu ili malu tercu). Većina tonskih nizova sastavljeni su od četiri do šest tonova. Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta. Istaknimo, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja ne odnosi se samo na vokalni nego i na instrumentalni izričaj. Godine 2009. dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja upisano je na UNESCO popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Danas se istarsko dvoglasje na području općine Kršan njeguje prvenstveno kroz rad KUD-a Ivan Fonović Zlatela Kršan.