Čepićko jezero

Čepićko jezero nalazilo se u zapadnom i jugozapadnom dijelu podnožja planinskog masiva Učke i Sisola. Prije posljednjeg ledenog doba na mjestu jezera nalazilo se polje. Tijekom ledenoga doba doplavljenim nanosom s flišnog područja, od strane rijeke Boljunšćice, začepljen je prirodni ponor te se polje postepeno pretvorilo u jezero. Površina jezera ovisno o oborinama i dotoku vode iz slijeva Boljunčice bila je od 5,4 do 8,6 km, dok je dubina jezera iznosila od 1 do 2,5 m. Jezero je bilo bogato ribom te obraslo u trstiku i šaš što je pogodovalo velikom broju ptica, ali i komarcima malaričarima od kojih je često pobolijevalo lokalno stanovništvo.  Dolaskom talijanske vlasti 30ih godina 20. st. započelo se s pripremama za isušivanje jezera. Prvo je probijen tunel u dužini 4550 metara do Plominskog zaljeva, a 11. prosinca  1932. srušena je brana ispred ulaznog portala u Plominski tunel. Od 1934. izorano dno jezera počelo se koristiti u poljoprivredne svrhe, te su posađene topole da smanje udare bure.